Nekada sam išla na odmor tamo gdje je išao i moj gradonačelnik. Danas to mnogi ne mogu. Nekada se nije osjećala toliko razlika između onih koji su na vlasti i onih koji nisu na vlasti. Drugačije su se raspoređivali i stanovi. A šta imamo danas? Rat je odigran da bi se sistem privređivanja promijenio.
Ovo u razgovoru za portal mojabanjaluka.info kaže kandidat za odbornika NDP-a u Skupštini Grada Banja Luka Sava Ožegović Marčeta. Ona je nekada radila upravo u Gradskoj upravi, a bila je svojevremeno i odbornik.
Kako vam izgleda Banja Luka nakon četiri godine ove gradske vlasti?
Ne bih puno da govorim o tome šta je ko radio i ko je kakav bio. Bila sam odbornica u gradskoj skupštini od 2008. do 2012. godine. I tada sam se zalagala za mnoge stvari za koje se zalažem i danas, jer sam mnogo toga kao radnik Gradske uprave znala. Kada običan čovjek gleda danass Banju Luku, čini mu se je mnogo toga urađeno.
I to je tačno. Urađeno je. Da li je to urađeno svrsishodno ili je sve urađeno da bi se trkali ko će više napraviti betona? Utrkuju se da prave beton zato što beton mogu smanjiti, skratiti, suzbiti. Ipak, za veći broj građana ništa nije uređeno onako kako treba. Ako socijalna davanja nisu urađena kako treba, ako nisu uređena kako treba prosvjeta i zdravstvo, onda ne može sve da bude idealno.
Na to se ne obraća pažnja, a to je srž društva. I zbog toga odlaze mlade i zbog toga mi sada nemamo više radne snage. Kada ih pitate, ljudi se i dalje boje za posao. Zašto se oni boje za posao? Nemam pojma. Pribjegli su tome da mole za posao, da ih ucjenjuju na poslu, da plaćaju radno mjesto.
Da li je moguće napraviti društvo u kojem radnik neće da se plaši za svoj posao?
Naravno da je moguće.
Kako?
Ja sam se borila i u porodici, i u komšiluku, i u državi, i na radnom mjestu i nikada nisam dozvolila da se bojim nečega. Prvo i prvo – radnik mora biti na poslu zato što se za taj posao obrazovao. Ja i u ovim godinama idem na edukacije i na usavršavanja, jer napredak tehnologije to traži od mene.
Šta se promijenilo? Nemamo nijedno preduzeće ili firmu iz „bivšeg vremena“. Sve je to uništeno. Zalagaću se da se nekako dođe do privređivanja, do raspodjele budžetskih sredstava tako da će građani osjetiti da ima zakona i pravde. Svi danas vide da kompletan sistem ne funkcioniše.
Da li je to zato što sve diktiraju stranački interesi?
Ja nisam čovjek koga partija može ucjenjivati. Postoje partijska pravila, naravno. Ali ja nisam osoba da meni partija određuje šta da mislim i kako da radim. Ne određuje mi partija šta ću podržati. Zbog toga i dolazi do nepravde i socijalnog raslojavanja. Sve se svelo na politiku. Zašto ljekari ide u politiku?
Smatrate da ne ljekari ne bi trebali da se bave politikom?
Ni slučajno.
Zašto?
Ionako nema ko da nas liječi. Gradonačelnik treba da ima dobrog menadžera i da ima dobru ekipu obrazovanih i stručnih ljudi. Ne možemo dozvoliti da se mjesec dana pred izbore mjesec sadi ovoliko bandera i kružnih tokova. To je strašno. A naredna 23 mjeseca – ništa! Pogledajte kako to sve funkcioniše.
Niko nikome ništa iz džepa nije dao. Ja iz džepa dajem kada nekome hoću da dam – bilo u porodici ili van nje. A šta sam ja to dala ako sam dužna i ako me neko izabere? Šta sam dužna ako sam plaćena? Ljudi u politici su dobro plaćeni da rade svoj posao. Čak mislim da treba smanjiti ta plaćanja. I onda se stiče utisak da su oni nekome nešto dali. A to su pare svih nas.
Ljudi nisu slobodni. Ja sam pravnik u penziji. Radila sam u Gradskoj upravi. Iz revolta sam otišla u politiku. Mislila sam zaista da nešto mogu da uradim. Meni politika ne treba da bih od nje živjela. Imam od čega da živim, jer imam registrovano poljoprivredno gazdinstvo. Bogaćenje ne smije biti osnov za bavljenje politikom.
Je li vam žao što ste ušli u politiku?
Žao mi je kad vidim da nisam ništa uspjela. Bila sam dio NDS-a u njegovom začetku. Onda sam shvatila da se trebamo integrisati. Da sitne partije treba da se udružuju i da bi mi postali, kako sad vole svi reći, „zapadni svijet“. Nikada nisam pomislila da partiju koju gradim treba da napustim. Nisam zadovoljna, naravno. Borim se da bude bolje, ali se borim kao što se borim u porodici.
Nikada nisam imala problem da mlad čovjek dođe na moje mjesto. Nikada mi nije bilo teško da se pomaknem bez obzira na moj broj glasova. Ja se sklanjam mladom čovjeku. Ali, prešlo je u naviku da mnogi odlaze čim nisu nečim zadovoljni. Samo se traži materijalni interes. Ne može glas da košta. Moja pamet to ne razumije i ne prihvata.
Radim od ranog djetinjstva. Išla sam u osnovnu školu deset kilometara naprijed i deset nazad. Svi su u selu napustili, ja nisam. Uporna sam i istrajna. Kažu mi da sam završila sve što sam završila zato što sam bila pametna. Nisam bila pametna, već uporna. Samo upornost mi je sve dala. I danas tako radim.
Dok god mladi ljudi ne shvate da moraju da žive od svog rada, neće nam biti bolje. Tek onda ćemo imati slobodu. Kako ću ja biti slobodna ako sam nekoga moljakala da dobijem radno mjesto? Pa onda još prijde na tom radnom mjestu gledam kako će mi dan proći? Onda moram da se bojim. Ja sam nisam bojala. Ni u vrijeme rata u Gradskoj upravi. Uvijek sam se borila za pravdu.
Zašto se nikada niste vratili na „staro mjesto“?
Zato što sam bila svjedok. Vidjela sam kako iz komunista prelaze u SDS kao da ih poplava nosi, a onda kako iz SDS-a bježe u SNSD. I ja posmatram to. I pitam se je li to normalno. Tražila sam neku malu partiju i nekog normalnog čovjeka da bih mogla da budem ono što jesam. I tako sam i radila u Skupštini Grada. Nisam gledala ni lijevo, ni desno, već samo ravno.
Odgovorno tvrdim da je lista na kojoj se nalazim najčistija u ponudi na području Banje Luka. Zašto? Niko od nas niti je poslanik, niti je direktor. Na listi su i domaćice i doktori nauka. I ja prva sam spremna da radimo. Imam toliko znanja, energije i sposobnosti. Ali ne mogu sama. Ako bih bila sama, opet bi sve bilo kao što je bilo prije.
Lista NDP-a je nezavisna. Niko ne može da nam naredi za koga ćemo da glasamo. Narodni demokratski pokret je doživio rekonstrukciju, reorganizaciju. Čovjek koji je stvarao Narodni demokratski pokret je imao neke druge namjere, ali je završilo tako kako je završilo. Kažu da smo izdali opozicionu prirodu stranke. Ali ja se nikada i nikako nisam podvrgla tom sporazumu.
mojabanjaluka.info
