Milenko Pavlović je za vrijeme bogatog radnog vijeka bio načelnik opštinskih finansija, inspektor, direktor banke, a već drugi mandat je na čelu Skupštine grada Gradiška.
U Gradišci, a i u rodnoj Slavoniji, većem dijelu naše zemlje i u muzičkim krugovima u Beogradu poznatiji je kao Miler. Nadimak je zaradio, jer je građom ličio na proslavljenog njemačkog golgetera Gerda Milera, a golovima je i potvrđivao da je Miler za ovdašnje prilike.
– Moj stariji brat je bio disk džokej, ja sam uz njega slušao sve – od Bitlsa do naših grupa. Tad se slušao Radio Luksemburg i kupovale ploče. Na početku sam htio da budem bubnjar, čak sam naučio da bubnjam „Get Back“. Drugari iz tadašnje „OK grupe“ su mi doveli jednog iskusnog bubnjara da mi pokaže par trikova. Kada mi ih je on pokazao, ja sam odustao i završio bubnjarsku karijeru – rekao je Miler.
Na razmeđu između osnove i srednje škole njegovi roditelji, prosvjetni radnici, uvidjevši da Milenka muzika puni pozitivnom energijom pozvali su bubnjara Milenka Draču i zamolili ga da pripazi na njihovog sina.
Ubrzo je na jednom lokalnom festivalu gostovala YU grupa i Miler je imao čast da zapjeva sa njima. Kaže da mu je taj događaj bio presudan za dalju karijeru.
– Kruna moje karijere bilo je učešće u emisiji „Nikad nije kasno“. U toj emisiji sam otpjevao moje idole. Čolina „Pjesmo moja“ je vrhunac moje karijere. Kada je Aco Sofrenijević, šef orkestra, taj moj snimak pustio Zdravku Čoliću, Čola ga je zapitao: Pa, zar je moguće da tu pjesmu pjeva još neko osim mene? – rekao je Miler.
U svojoj pedesetogodišnjoj karijeri Pavlović kaže da nije svirao i pjevao jedino u Aziji, Južnoj Americi i na Antarktiku. Na ostalim kontinentima je svirao i pjevao i dizao na noge i staro i mlado. Otkrio je važnu ulogu genetike u njegovoj muzičkoj karijeri.
– Očev ujak je bio violinista, majčin otac, moj djeda Nikola, svirao je žičane instrumente. Moj sin Boriša je moj nasljednik u muzičkom pogledu, a i unuka i unuk obožavaju pjevanje. –
Zanimljivo je da je Miler sportista u duši. Bavio se gimnastikom, u fudbalu je bio nezaustavljiv centarfor. Povrede su ga spriječile da postigne značajnije uspjehe i na ovom polju.
– Desnu ruku sam lomio tri puta, a lijevu dva puta. Uglavnom zbog gimnastike i fudbala. I danas igram rekreativno fudbal, čisto zbog kondicije, jer nerijetko sviram i pjevam i po pet sati. –
Miler nevoljno govori o politici, ističući da se politikom bavi zadnjih pet godina, a muzikom pedeset. Muziku smatra prioritetom, uživa u njoj i obećava da će se njome baviti sve dok ga zdravlje posluži.
Ni komponovanje mu nije strano. „Neka ritam krene“ je hit koji se vrti na radio-stanicama i po klubovima u regionu, a komponovao je i za festival u Budvi i druge festivale. Priznaje da mu je želja da napiše i komponuje pjesmu za Đurđevdanski festival u Banjoj Luci, a prilagodiće je svojoj unuci.
Muzika se, eto, kod Pavlovića prenosi sa koljena na koljeno. I ono najvažnije na kraju – za Milera mnogi kažu da je odličan pjevač i sportista, dobar je i političar, ali je ipak u tim životnim mjerama najbolji čovjek – ljudina.
B. Grgić
