Duško Baškalo (26) iz Nove Topole nadomak Gradiške upisao se zlatnim slovima kao najbolji student u istoriji Fakulteta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjoj Luci sa prosjekom ocjena 9,91.
Baškala je još od malih nogu privlačila uniforma, pa je budući poziv lako odabrao, ali ističe da je put do najboljeg studenta u nekim momentima bio izuzetno trnovit.
– Nije bilo lako. Bilo je tu mnogo truda, rada i znoja. Ali ako imate cilj i veliku ljubav prema nečemu, onda se sve može i ostvariti. Bilo je tu i padova i uspona, ali najbitnije je da čovjek prevaziđe prepreku kada naiđe na nju. Ne smijemo nikada duhom da klonemo – rekao je Baškalo.
Baškalo je još kao odličan učenik Srednje medicinske škole znao šta želi da bude. Interesovala ga je bezbjednost, policija ili vojska, pa je tako pokušao upisati i Vojnu akademija u Beogradu.
– Vojnu akademiju u Beogradu nisam uspio upisati i nakon toga sam konkurisao na Fakultet bezbjednosnih nauka u Banjoj Luci, prošao na prijemnom i uspio da ga upišem. Od tog momenta sve kreće – rekao je Baškalo.
Tokom djetinjstva i obrazovanje, priča, pomalo se razlikovao od vršnjaka. I dok su oni maštali da postanu fudbaleri, advokati, sudije, njega je uvijek zanimalo kako je biti oficir.
– Vjerovatno veliku ulogu u tome je igrao i moj otac, jer je on bio oficir u Vojsci RS i sada je penzionisan. Jednostavno, kada rastete uz nekoga i sa tim se svakodnevno susrećete, drugačije je nego kod druge djece – rekao je Baškalo.
Najveći oslonac tokom fakulteta, kako kaže, pronašao je u porodici, prije svega u sestri, majci i ocu koji su, kako ističe, bili uz njega i u teškim i u lijepim trenucima.
– Pružali su mi nesebičnu pomoć i uvijek sam im se mogao obratiti za pomoć, ali i za toplu riječ kada je to potrebno. Jer nije bilo lako četiri godine baš uvijek držati tako visok prosjek. Potrebno je da budete i psihički stabilni i da imate uvijek podršku u svojoj porodici – rekao je Bašaklo.
Momenata da odustane, kako kaže, nije bilo. Upisao je fakultet i cilj mu je bio da ga završi. Borio se i za četiri godine nikada nije oklijevao i razmišljao da odustane. Prosjek „deset nula nula“ pokvario mu je ispit iz engleskog jezika iz kojeg je dobio sedam.
– Kada sam došao na fakultet raspitivao sam se, kao svi mlađi studenti, kako da učim i šta da radim i svi su pričali da neki drugi predmeti treba malo više da se spremaju, a engleski su uvijek stavljali na stranu. Rekao sam da ću lako položiti teške predmete, ali nisam bio siguran kako ću da položim engleski jezik – ispričao je Baškalo kroz smijeh.
Ne žali, kaže, zbog jedine sedmice u indeksu, jer je i u nju uložio mnogo truda. Na pitanje kakav je osjećaj biti najbolji, Baškalo kaže da se to riječima ne može opisati.
– Lijep je osjećaj i čovjek to ne može da opiše riječima. Trudiću se da opravdam to povjerenje i uspjeh u narednom obrazovanju i školovanju. Kada se popnete na binu, pa kada pogledate sve te ljude koji vam daju snagu i apaluz, teško je opisati. Na fakultetu sam dobio i zaposlenje i to kao asistent – istakao je Baškalo.
Osim izuzetnog uspjeha na fakultetu ovaj talentovani mladić bavi se borilačkim sportovima i svira harmoniku.
– Harmoniku sviram od desete godine i uvijek mi je drago da u društvu uzmem harmoniku i da ljude malo razveselim, da se opustim i da uživamo – rekao je Baškalo.
J. Miladinović
