Porodica Jurišić iz Johove Bare kod Modriče podigla je farmu poni konja, magaraca, koza, a imaju i nekoliko ovaca. Tu su i paunovi, guske i patke, a ova porodica kaže kako uživa dok druguje sa svojim ljubimcima. Supružnici Mara i Josip Jurišić u glas poručuju: “Životinje se vole kao i ljudi!“
Riječ je o ljudima koji su kao melem za svaku ranu. Srdačni, obrazovani i vezani za to podneblje. Posebni su po tome što su u Johovoj Bari podigli farmu na kojoj doslovno nema šta nema. Mara i Josip brinu i nadgledaju, a podršku im pruža otac Nikola koji se godinama još ne predaje.
-Trenutno imamo 50 magarica, 130 koza, imamo jednog magarca, te pet poni konja. Imamo pauna, imamo guske i patke. Neka su nam živi i zdravi. Oni nas uveseljavaju- započeo je svoju priču Josip Jurišić.
Farma im je bila u mislima još prije deset godina, pa se tako vremenom želja Jurišića ostvarila, piše Slađan Jeremić.
-Kada sam se vratio u zavičaj 2008.godine sinula je ideja da podignemo farmu, a imali smo značajne površine. I evo, punih pet godina farma funkcioniše. Sada je proširujemo i vidjećemo gdje ćemo se zaustaviti- ističe Jurišić.
Dodaje da mu u radu pomažu otac, majka, supruga, te dva sezonska radnika.
Razmišljaju o preradi mliječnih proizvoda
Jurišići žele da se upuste u proizvodnju i preradu mliječnih proizvoda.
-Imaćemo tri ili četiri stalno zaposlena radnika. Razmišljamo o proizvodnji i preradi magarećeg mlijeka i sira. Otac Nikola ima 72.godine, ali radi kao u najboljim danima. To ga i drži. Nedostaje nam zemlje, htjeli bi kupiti određene površine. Da bismo ostvarili svoj cilj, nama je potrebno 300 dunuma zemlje, a sada toliko nemamo- govori Josip.
Ponosni na djecu
Supružnici Jurišić vratili su se u modrički kraj.
-Našu firmu u inostranstvu sada su naslijedili sin i snaha. Oni imaju dvoje djece, a mi smo ovdje. Hoćemo da angažujemo dovoljan broj radnika, a mi da odmaramo makar sedam ili osam mjeseci godišnje. Nikada nismo uzgajali konje, a sada imamo poni konjčiće. Oni su fascinantni. Kada sam imao 9 godina, na moru u Podgori sam prvi put vidio magarce. Sada ih imamo, a imaćemo i ovaca – nastavlja Josip.
Uz 50 magarica, tu je i magarac Stevo.
-Magarac Stevo stigao je iz srednje Bosne i on je vođa, glavni je na farmi. Bez njega ništa ne bi bilo isto. Lakše je raditi sa magarcima nego sa kozama. Lakše nam je raditi oko 50 magarica nego oko dvije koze, ali ne odustajemo. Imamo i pauna, patke i guske. Svi žive zajedno, nema pregrada. Svi se slažu i poštuju. Pametni su kao ljudi- hvali Jurišić svoje životinje, prenosi Facebook stranica "Grad Modriča"
Magarce hrane jabukama
Jurišići hrane magarce i poni konje jabukama. Kažu, životinje nisu prezahtjevne.
-Jedu jabuke, ne izvoljevaju. Jabuke su dobro rodile. Hrane se kukuruzom, pšenicom, zobi. Nešto proizvodimo hrane, nešto kupimo. Imamo svoje sijeno, ono je jako potrebno u ishrani. Ne žalimo se. Farma nam je još hobi. Kasnije će postati preduzeće. Zaposlićemo na neodređeno vrijeme nekoliko radnika. Edukujemo se, stičemo nova znanja i iskustva. Internet pruža razne mogućnosti, ali i mediji. Završio sam ekonomiju i u Bosni i Hercegovini vidim veliki potencijal- nastavlja Josip Jurišić.
Farma ove porodice u Johovoj Bari, na pola puta između Modriče i Gradačca je postala atrakcija, svečanost za oko. Dolaze turisti da pogledaju i da se dive.
-Imamo jako mnogo posjeta tokom godine. Želimo da poboljšamo putnu mrežu, sve lokacije. Imaće priliku da ovde borave u letnjikovcu, da raspale roštilj. Imamo asfalt do kućnog praga, a sve zahvaljujući našem prijatelju i načelniku Modriče Mladenu Krekiću- podvukao je Josip Jurišić.
Magareće mlijeko je ljekovito
Josip Jurišić zna šta radi.
-Zasavica u Posavini je za sada vodeća. Međutim, magareće mlijeko, ali i sir su jako ljekoviti. Dolaze ljudi i sami traže te proizvode. Ko može taj plati, ko ne može neka mu je prosto i srećno. Treba nam još 100 dunuma zemlje da imamo površine za ispašu. Želja nam je da imamo 150 magarica, ali i preko sto ovaca. Ispunićemo svoju želju- obećava Josip.
Komšije hvali, poziva ih na igru golfa
Gubava vremena i složeni događaji iz devedesetih godina prošlog vijeka odveli su bili Jurišiće daleko od rodnog kraja. Ljubav prema zavičaju je, ipak, pobijedila.
-Imamo jako dobru komunikaciju sa komšijama. Sa svima smo u dosta korektnim relacijama. Neću se smiriti dok ne napravim terene i da sa komšijama igramo golf. To je moj omiljeni sport. Znate, ko ne voli životinje taj ne voli ni ljude. Mi ih volimo i još golfom ću da sve začinim- zaključio je Josip Jurišić, farmer iz Johove Bare.
Nema sreće bez ljubavi. Jurišići iz Johove Bare kod Modriče srećni su ljudi. Jer, vole ono što rade.
