Ivanu pad u provaliju nije obeshrabrio, poslije pet mjeseci vratila se planinarenju

Bilećanka Ivana Tabaković, djevojka o čijem su zdravstvenom stanju izvještavali i mediji u regionu prije pet godina, kada je pala sa zaleđene litice u provaliju prilikom planinarskog pohoda na Orjen, nikada se nije odrekla planinarenja.

Na planinu se vratila iste godine, a nakon uspješnog oporavka oprobala se i u drugim sportovima. Krajem prošle godine istrčala je i humanitarnu trku za pomoć svom sugrađaninu.

– Skoro je pet godina od događaja koji je imao snažan uticaj na moj i živote ljudi zahvaljujući kojima sam živa. Niko od nas, sigurno, nije znao kolike su mu granice izdržljivosti, koliko smo sposobni i snažni, a dokazali smo da jesmo nadljudski – počinje za "Srpskainfo" prisjećanje na ovaj događaj Ivana.

Povrede

Prizaje da se ne sjeća nijednog detalja tog 17. januara, kad je bila na ivici života i smrti.

– Povrede su bile teške, glava, prelomi, promrzline. Na bolničkom liječenju sam bila skoro mjesec dana, ali ni u jednom trenutku nisam pomislila da ću odustati od planinarenja. Posebno mi je ostalo u sjećanju kada me doktor podigao iz kreveta i rekao mi da hodam. Uz pomoć hodalice sam napravila tri koraka i vratila se u krevet, umorna, iscrpljena, bez imalo snage. To mi je bio potpuno nepoznat osjećaj i tada sam rekla da tako ne može. Moje tijelo će mene slušati. Počela sam uz pomoć ljekara i fizioterapeuta da vježbam. Bol sam ignorisala i svaki dan bila vidljivo bolja. Planini sam se ponovo vratila nakon pet mjeseci – priča ona.

Ivana kaže da se povremeno javljao strah, ali je volja bila jača, a planine nikada do tada nisu bile tako lijepe.

Od malena je zaljubljena u prirodu, od kada je kao djevojčica ljetne dane provodila u blizini Gacka, gdje su njeni baka i djed imali katune.

– Tamo sam boravila po dva mjeseca s braćom i rođacima. Svakodnevne šetnje, plivanje u rijeci, jezeru, uživanje u ljepoti prirode s pogledom na Maglić, Volujak, Zelengoru, čine moje detinjstvo neprocjenjivim – priča ona.

Orjen posebno poštuje

Prve planinarske korake počela je prije osam godina u trebinjskom Planinarskom društvu „Vučji zub“. S članovim ovog društva je obišla mnoge planine na Balkanu, a popela se i na vrhove Alpa.

– Već prvih godina od kada sam u „Vučijem zubu“ obilazila sam planine u RS, Crnoj Gori, Olimp u Grčkoj, a moji prvi usponi su bili na planinu Orjen, koju volim i poštujem malo više od ostalih. Često smo se peli i na crnogorske vrhove – opisuje Ivana svoje početke.

Prije nešto više od pet godina s planinarima iz Trebinja i Gacka popela se i na vrhove Alpa i Grosglokner, najviši vrh Austrije.

– Tih desetak dana uticali su na moju psihofizičku zrelost. Tehnički i kondiciono zahtjevni usponi, različiti vremenski uslovi, pomjerili su moje granice, upoznala sam sebe drugačiju, snažniju, izdržljiviju nego što sam mislima da jesam – kaže ona.

Ivana tabskovic1.jpg

Svestrana sportistkinja

Ivani su bliski i drugi sportovi; pliva, trči planinarske trke, a prošle godine je prvi put učestovovala u triatlonu na Boračkom jezeru.

– Spoj plivanja, vožnje bicikla i trčanja je nešto posebno, ne znam šta mi je draže – navodiona.Godinu je završila učešćem u „Trci za život”, od Gacka do Bileće, za pomoć u liječenju Marku Vučkoviću.

– To je bilo nešto drugačije i posebno za sve nas, istinska želja da nekome pomognemo. Trčali smo štafetno po grupama ukupno 70 kilometara, pa koliko je ko mogao. Bitno je da smo trčali čistog srca i s velikom željom da pomognemo – kažeIvana.

Ljubav prema djeci

Ivana Tabaković već deset godina radi kao vaspitačica u bilećkom vrtiću, a svoj posao, kaže, voli svakoga dana sve više. Ističe da je njena ljubav prema prirodi toliko izražena da i djeca to osjete i usvajaju. Svakodnevno s djecom vježba, a za mališane kaže da vole pokrete, pa se raduju svim vježbama.

– Kroz priču i različite aktivnosti pokušavam kod njih razviti ljubav prema sportu i zdravom načinu života. Posebno mjesto zauzimaju aktivnosti okočuvanja okoline, ljubav prema životinjama, saosjećanje, empatija. Djeca su jednostavna, divna, zahvalna, samo ih treba voljeti, čuti i slušati i sve će vam dvostruko vratiti – poručuje ova vaspitačica.