Sve veći broj građana RS koristi usluge javnih kuhinja, a kapaciteti i sredstva ovih kuhinja sve su manji.
Miroslav Subašić, predsjednik banjalučkog humanitarnog udruženja "Mozaik prijateljstva", kaže da su prije dvije godine imali 450 korisnika javne kuhinje, a sada imaju 950, te da postoji puno razloga zašto se povećava broj korisnika javnih kuhinja.
– Pored onih stalnih korisnika, među kojima su stariji i nemoćni, sve češće nam se javljaju i oni radno sposobni ljudi. Cijene potrepština stalno rastu, a ljudi to ne mogu pratiti. Minimalno povećanje plata ili penzija prosto nije dovoljno da građani pokriju potrebe, pa moraju tražiti pomoć u javnim kuhinjama -, rekao je Subašić.
Dodaje da većina porodica prima oko 300 ili 400 KM, od kojih jedna porodica teško može da živi.
– Oni koji dobijaju humanitarnu pomoć i pomoć za tuđu njegu od 80 do 160 KM, ne mogu sebi skoro ništa da priušte, a posebno oni koji kupuju pelene, jer samo jedan paket košta 35 KM -, kazao je Subašić.
Željkica Ilić, sekretar Crvenog krsta Banjaluka, kaže da javna kuhinja koja djeluje u okviru Crvenog krsta, ima više od 400 korisnika, te da postoje potrebe za više, ali da svi korisnici dolaze iz Centra za socijalni rad Banjaluka.
– Ne može nam doći neko bez njihove preporuke. Sada je aktivan i humanitarni broj 1413 za pomoć javnoj kuhinji -, kazala je Ilićeva.
U "Caritasu" Banjaluka kažu da se broj korisnika javne kuhinje kreće od 30 do 35, te da se uglavnom radi o starim, nemoćnim i bolesnim osobama koje su same, a jedan broj njih su korisnici kućne njege.
– Kupujemo kuvanu hranu od jedne firme i raznosimo je po kućama. Najpotrebnija su finansijska sredstva, a njih nikad dovoljno. Činjenica je da se ta sredstva iz godine u godinu smanjuju – , rekli su u "Caritasu".
Danko Malešević, predsjednik Udruženja "Hleb života" iz Prijedora, kaže da su prošle godine imali oko 130, a sada imaju 150 korisnika, te da se broj kontinuirano povećava.
– Ne znam koliko ćemo imati mogućnosti proširivati kapacitet, vjerovatno ne još mnogo. Potrebe ljudi su velike, i taj jedan obrok im znači puno. U našoj javnoj kuhinji uvijek imamo desetak ljudi na čekanju za topli obrok. Zbog teške finansijske situacije građana u RS, očekujemo rast broja korisnika -, objašnjava Malešević.
U Humanitarnom udruženju "Imaret" iz Trebinja kažu da im finansijska situacija ne dozvoljava da imaju veći broj korisnika, ali da su potrebe ljudi za javnim kuhinjama sve veće.
– Kada smo dali plan i program opštini Trebinje, dobili smo 2.500 KM za potrebe javne kuhinje, što je smiješno. Za te pare korisnicima, za četiri mjeseca, možemo kupiti pola vekne hljeba i čašu vode -, rekao je Mirsad Ćatović, predsjednik HU "Imaret".
Dodaje da se finansijski pomažu i iz neprofitnih organizacija, te od dobrotvornih priloga.
Anđa Mijatović, stručni saradnik za socijalnu, zdravstvenu i humanitarnu djelatnost u Crvenom krstu Zvornik, kaže da svakih mjesec ili dva korisnicima socijalne pomoći donose pakete s hranom, ali da takođe daju hranu i onima koji dođu u njihove prostorije.
– Na kućnu adresu nosimo pakete u kojima je 20 ili 30 kilograma brašna, pet kilograma krompira, makarone, so, šećer i ulje. Uglavnom se broj korisnika socijalne pomoći kreće od 170 do 250, što zavisi od Centra za socijalni rad Zvornik -, pojasnila je Mijatovićeva.
Dodaje da hranu daju i onima koji dođu u Crveni krst, a uglavnom je riječ o penzionerima koji žive od minimalne penzije i onih koji primaju tuđu njegu i pomoć.
