U šesnaest lijevčanskih i potkozarskih sela svi znaju za Stevu Bosanca. Po mnogima najvrednijeg čovjeka na čitavom području koji svojim „puntom“ za doručak bude u Vojskovi kod Kozarske Dubice ili u Gornjim Podgradcima pod Kozarom, a već oko ručka u Novoj Topoli, srcu Lijevče polja.
I kada sve obavi, „skokne“ u Hrvatsku, u Gređane, selo u kojem ima prelijepo imanje od osam jutara. Po našim mjerama to je oko 40 dunuma zemlje, okućnica i nešto šume.
– Ovo je porodično imanje sa očeve strane, ja sam nasljednik. Baka Sofija je tu, ušla je u desetu deceniju života i još je vitalna. Ovdje su kuće jedna do druge, ograđene visokom ogradom. Imanje je tipično slavonsko – kuća, štale, štagalj, pomoćne prostorije. U produžetku je obradivo zemljište izuzetnog kvaliteta. Lani sam sijao soju, bila je odlična – kaže Stevo.
Na pitanje otkud prezime Bosanac u Hrvatskoj, Stevo kaže da mu je djed pričao da su prezime dobili po tome jer su im preci ovdje doselili iz Bosne.
– Vidi se po imanju da su bili dobri domaćini i moja dužnost je da nastavim i da održim imanje. Veoma me raduje da moji sinovi Svetozar i Vukašin vole doći ovdje, posebno se raduju susretu sa prabakom Sofijom. Ovdje u Gređanima je malo ljudi, ostali su samo oni stariji. Kad mi dođemo, onda je radost za cijelo selo – kaže Stevo Bosanac.
Bosanac u šali kaže da se svakodnevno susreće sa sličnim prezimenima, poput njegovog. Tako nije rijetkost da osjemeni kravu kod gazde koji se preziva Francuz, izliječi svinju kod Madžara, popije kafu sa domaćinom koji se preziva Crnogorac ili svrati do Ličanina.
– Svakodnevno pređem na desetine i stotine kilometara. Ne postoje put, staza ili kuća koju ne poznajem. Družim se sa dobrim ljudima, pravim domaćinima i nije mi odmah teško. Volim i ljude i životinje koje liječim – poručuje na kraju Stevo Bosanac.
B. Grgić
