Septembar je, počela je berba kukuruza kojeg je suša desetkovala. Ratari su osjetili svu gorčinu suše, ali voćari trljaju ruke. Dragan Borković iz turjačkog zaseoka Borkovići već danima kupi šljive. Rodile su i prerodile. Biće i pekmeza i soka, ali i rakije šljivovice.
Kaže da je u burad spremio 20 tona šljive – od najranijih pa do onih koje se sada beru.
– Biće rakije. Rodna je godina za šljivu, pogotovo u mom zaseoku Borkovići koje je u Kozari, odnosno na jačem brdu. Šljiva ne uspjeva u dolinama pored rijeka. Od naše rakije nema bolje. Ove godine su šljive slatke, pa se ne treba ni šaliti da se u kom stavlja šećer – kaže raspoloženi Borković.
I dok Dragan Borković nabraja i ostalo voće koje je rodilo u Turjaku, poput jabuke i domaćih krušaka, slika je drugačija u Lijevče polju. Mirko Stajčić na gradišku pijacu donosi povrće ubrano na vlastitim njivama. Kaže da je suša svima pomrsila račune.
– Ko je navodnjavao, imaće i kukuruza. Krompir je podbacio. Tamo gdje je intenzivno navodnjavan neće roditi preko dvije tone po dunumu. Paradajz u Karajzovcima ne sijemo, a paprike su dobre i to sve vrste. I paradajz paprike i roge i babure. Biće salate. Neka ovi iz Turjaka obezbijede rakiju, za pečenje ćemo se nekako snaći – poručio je Stajčić.
Ide jesenja sjetva pa poljoprivrednici razmišljaju i o narednoj godini. I dok se Dragan Borković uzda u šljive, jabuke i kruške, Mirka muči nedoumica oko sjetve.
– Odlučiću da li da sijem pšenicu, pošto već dvije godine nisam imao nikakvu računicu. Možda se opredijelim da na proljeće sijem soju, a preko zime se malo odmorim – rekao je Stajčić.
Poljoprivrednici, bez obzira na klimatske promjene, suše, magle, grad ili mrazeve ne odustaju od oranja, sjetve i berbe. Ne može ih pokolebati ni papreno skupa sjetva ni mršava berba. A nakon niza loših godina bilo bi dobro da naredne sezone budu svi zadovoljni – i voćari i ratari, povrtlari, pčelari i stočari. Onda bi bili zadovoljni i bankari i trgovci, ugostitelji i svi redom.
B. Grgić
