Nakon što je usvojen Zakon o uvođenju prinudne uprave u „Novu Željezaru“ Zenica, sedam dana kasnije javnosti još nije poznato na koji način će biti okončan ovaj kompleksni postupak.
Iako je usvojen po hitnom postupku u Parlamentu FBiH zakon još nije objavljen u Službenom glasniku što znači da još nije stupio na snagu.
Iz Sindikata radnika Nove Željezare Zenica kratko su nam kazali da trenutni proces teče „solidno“, dok suvlasnik preduzeća Ahmet Hamzić, uprkos višednevnim pokušajima, nije želio razgovarati s nama.
Iz Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, kao ni iz Parlamenta FBiH, nisu željeli govoriti o mogućem planu pokretanja proizvodnje.
Spriječiti stečaj i omogućiti opstanak zeničke „Željezare“ kroz pokretanje integralne proizvodnje cilj je ovog posebnog zakona, ranije su navodili predstavnici Vlade FBiH, njegovog predlagača.
– Ako postoji sistemski rizik, ako prijeti gašenje proizvodnje, ako su ugroženi radnici, povjerioci, dobavljači i javni prihodi, onda Vlada FBiH, u saradnji s Parlamentom FBiH, ima obavezu stvoriti pravni okvir u kojem će se postupak voditi transparentno, sudski kontrolirano i u javnom interesu – rekao je ranije ministar energije, rudarstva i industrije FBiH Vedran Lakić.
S druge strane, kao reakciju na usvajanje ovog zakona, vlasnici Nove Željezare Zenica privremeno su obustavili isplatu regresa, što je izazvalo radnički neposluh i obustavu proizvodnje u pojedinim pogonima.
Prema tvrdnjama predsjednika Sindikata „Nove željezare“ Zenica Rašida Fetića radnicima su uskraćivani voda i zaštitna oprema.
– Zabrinjavajuće je da radnici nisu imali HTZ opremu. Radnici su radili bez rukavica ili su ih sami kupovali. Takođe, radili su po 12 sati, a firma je imala obavezu da im dva puta mjesečno osigura bonove za hranu. Isplaćivan im je samo jedan. Nije im bio osiguran ni prevoz od kapije do pogona, što podrazumijeva nekoliko kilometara pješačenja u oba smjera – kazao je Fetić.
Parlamentarcima nepoznat model pokretanja proizvodnje
Ekonomski stručnjak sa Univerziteta u Tuzli, poslanik u Parlamentu Federacije BiH i član Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku FBiH Admir Čavalić kazao je za CAPITAL da nadležno ministarstvo nije željelo otkriti plan za pokretanje proizvodnje u „Novoj Željezari“ Zenica niti način na koji će osigurati sredstva za njeno ponovno pokretanje.
– Procjena je da je potrebno više od 100 miliona KM. Zbog toga sam skeptičan kada je riječ o uspjehu ovog zakona. U završnim članovima zakona navodi se da nema fiskalnog efekta, odnosno da budžet FBiH neće osigurati javni novac za pokretanje proizvodnje. Da li postoji neki skriveni plan, vidjećemo – kazao je Čavalić.
Ipak, smatra da će Željezara imati dug put kako bi ponovo postala značajan industrijski subjekt i dostigla ekonomsku održivost.
– Samo u slučaju da se promijene tržišne okolnosti, uz jedno veliko ‘ali’. Vjerovatnije je da će u svakom slučaju uslijediti rekonstrukcija poslovanja, što podrazumijeva da će na kraju to biti relativno manji industrijski subjekt nego što je ranije bio. Zbog toga postoje opravdane sumnje da je ovaj zakon usvojen prvenstveno kako bi se kupilo vrijeme i stišala bura oko kolapsa – smatra Čavalić.
Ipak, gašenje proizvodnje u Željezari Zenica trajno je narušilo proizvodni lanac u BiH, što će imati značajne posljedice po privredna kretanja.
– Posebno negativan efekat odnosi se na željeznice u oba entiteta. Naravno, tu su i problemi za niz dobavljača i privrednih subjekata koji su direktno ili indirektno zavisili od rada Željezare. Pitanje je da li su se neki već pripremali za navedeni scenario ili je ovo jednostavno bio šok za pojedine, što može značiti kolaps njihovog dosadašnjeg poslovnog modela – pojašnjava Čavalić.
Šta je bio konačni cilj Pavgorda?
Grupacija Pavgord nije ugasila proizvodnju samo u Novoj Željezari Zenica. Ugašena je i proizvodnja u rudniku Ljubija, a preduzeće je otišlo u stečaj.
Obje kompanije grupacija Pavgord dovela je u fazu gašenja nakon decenija rada, a nikome nije jasno zašto su takvi potezi povučeni svega nekoliko mjeseci nakon ulaska u njihovu imovinu.
Takođe, „Pavgord“ je u drugoj polovini prošle godine zakupio i fabriku GIKIL-a u Lukavcu, a već drugog mjeseca nakon potpisivanja ugovora zatražila izlazak iz pogona. Proizvodnja je konačno ugašena krajem februara ove godine, a oko 800 radnika ostalo bez posla.
– Kompanija ima istoriju lešinarske strategije, odnosno kupovine sumnjivih potraživanja i preuzimanja nekadašnjih industrijskih giganata. Ova strategija poslovanja nije ništa novo u poslovnom svijetu. Postoje brojni primjeri širom svijeta. Ono što je problematično jesu političke veze ove kompanije, konkretno s vlastima u entitetu RS. To se može i treba problematizirati – smatra Čavalić.
Ipak, smatra da je konačni cilj jasan.
– Ultimativno, kao i kod svake kompanije, cilj je ostvariti profit. Samo što se u slučaju grupacije Pavgord to radi na manje popularne načine – preuzimanjem i prodajom imovine, kontrolom određenih lanaca i slično. Istina je da se preuzimaju kompanije koje su već u procesu gašenja, ali koje imaju izuzetnu perspektivu za neke druge poslovne aktivnosti – kazao je on.
Raspad teške industrije ili novi početak
Gašenjem Koksare u Tuzlanskom kantonu krajem prošle i početkom ove godine bez posla je ostalo 800 radnika, koji još uvijek nisu u cijelosti naplatili svoja potraživanja. Ukoliko proizvodnja u Novoj Željezari Zenica ne bude ponovo uspostavljena, bez posla će ostati 1.900 radnika, dok je gašenjem rudnika Nova Ljubija bez posla ostalo 570 radnika.
Takav scenario značajno bi ugrozio poslovanje Željeznica Federacije BiH, Željeznica Republike Srpske i brojnih manjih dobavljača, smatra ekonomista Admir Čavalić.
Međutim, i nakon „Pavgordovog“ pohoda na imovinu nekadašnjih industrijskih giganata, na što su institucije reagovale tek nakon eskalacije situacije, Čavalić smatra da je moguće očuvati budućnost teške industrije.
– Budućnost teške industrije u BiH zavisiće od toga hoćemo li je modernizovati ili pustiti da propada. Energetska tranzicija i ekološki standardi tržišna su realnost, posebno u Europi. Industrije s visokim emisijama CO₂ u narednih pet do deset godina suočit će se sa sve većim troškovima, otežanim izvozom i problemima u pristupu kapitalu. To je jednostavno tako. Pitanje je hoćemo li to pasivno posmatrati ili krenuti u energetsku transformaciju. Ohrabruje činjenica da značajan dio bosanskohercegovačke privrede već radi na tome – rekao je on.
Od Zenice i Lukavca do Ljubije, sudbina nekadašnjih industrijskih giganata postala je ogledalo stanja domaće privrede, a odgovor na pitanje mogu li biti spašeni ujedno će pokazati ima li teška industrija u Bosni i Hercegovini budućnost.
CAPITAL
