Svjedok Tužilaštva BiH Pero Stojanović danas je pred Sudom BiH svjedočio o hapšenjima, ubistvima, masovnim zatvaranjima i zlostavljanju srpskih civila na području Konjica 1992. godine, navodeći da je tokom zarobljeništva bio teško prebijan i izložen nehumanim uslovima, te da i danas ima teške zdravstvene posljedice.
Svjedočeći u predmetu “Esad Ramić i drugi”, Stojanović je rekao da je krajem maja 1992. godine iz Bradine odveden zajedno sa 50 do 60 muškaraca, nakon što su u mjesto došli pripadnici takozvane Armije BiH, Teritorijalne odbrane, policije i HVO.
Prema njegovim riječima, žene i djeca su odvojeni, dok su muškarci zadržani ispred kafane, nakon čega su, uz batine, sprovedeni do kamiona.
On je naveo da su odvezeni u sportski centar “Musala” u Konjicu, gdje je odmah po dolasku zadobio udarac nogom u glavu, a potom i teške povrede od udaraca metalnom šipkom.
– Drugi je išao sa štanglom prema meni… Pukla mi je ruka – rekao je Stojanović.
Prema njegovom iskazu, nakon kratkog zadržavanja rečeno im je da su “greškom dovedeni”, te su prebačeni u Čelebiće, gdje je u jednom hangaru bilo zarobljeno više od 300 Srba.
Svjedok je opisao da su ležali na betonu, da su jednu porciju hrane dijelili njih 10, te da su nuždu obavljali unutar hangara, dok su batinanja bila svakodnevna.
Stojanović je izjavio da Miro Vujičić, jedan od zarobljenika, više nije mogao da izdrži batine, pokušao je da pobjegne, nakon čega je “izrafalan”.
On je naveo da je u septembru prebačen nazad u “Musalu”, gdje je upoznao optuženog Ismeta Hebibovića, te da se u Hebibovićevoj kancelariji prvi put okupao nakon šestomjesečnog zarobljeništva.
Stojanović je rekao da su u tom periodu dobijali jedan obrok dnevno i mogli koristiti toalet.
Svjedok je rekao da je Hebibović uveče zaključavao objekat, ali da je njegov sin Avdo kasnije dolazio i tukao zatvorenike.
Nakon što su se zarobljenici požalili njegovom bratu Draganu, koji je poznavao Hebibovića, kako je naveo, Avdo je udaljen sa mjesta stražara.
Stojanović je naglasio da je Avdo tada imao 14 godina, ali da je, uprkos tome, bio naoružan i obavljao stražarsku dužnost.
On je dodao da njega lično u “Musali” niko nije tukao, ali da su ih izvodili na prinudne radove poput kopanja rovova, kanala i čišćenje. Iz “Musale” je pušten u decembru 1992. godine.
Svjedok Redžo Sinanović rekao je da je kao rezervni policajac bio na punktu u Podorašcu i da se 25. maja u noći čula pucnjava i detonacije, te da je potom taj punkt ukinut.
– Ja 27. dolazim u Bradinu, formira se punkt – rekao je svjedok.
Prema njegovim navodima, muškarci iz Bradine su odvedeni u Čelebiće, dok su žene i djeca smješteni u školski objekat, koji je obezbjeđivala Teritorijalna odbrana.
Za zločine počinjene na području Konjica optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović i Željko Šimunović.
Na teret im je stavljeno da su, u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo, počinili progon ubistvima, silovanjima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.
Nastavak suđenja je u petak, 13. februara, javlja SRNS.
