Tim Narodnog pozorišta Republike Srpske izmislio Njegoša i Selimovića!

Citirani su Dobrica Ćosić, Petar Petrović Njegoš, Meša Selimović, Vasko Popa, Dobrica Erić, Rajko Petrov Nogo, ali svaka potraga da se u njihovim djelima nađu ove rečenice završava neuspjehom. Tako je citirana rečenica Meše Selimovića: „Čovjek se utvrđuje u zemlji koja hoda, u mirisima koje udiše, u precima koji u njima žive“, ali ni u jednoj Mešinoj proznoj knjizi, od „Tišine“ do „Kruga“ ova rečenica ne postoji.

“Vrati se u svoj koren, tamo gde vatra spava pod korom, budi cvet koji ne strahuje od mraza, jer te greje sunce koje su tvoji stari u zemlju zakopali“, stihovi su Vaska Pope koje nije moguće pronaći ni u jednoj njegovoj pjesničkoj knjizi. „Koren“ se pominje u Popinoj zbirci „Nepočin-polje“, ali ni u jednoj pjesmi ne postoje ovi stihovi. „Koren“ se pominje u šestoj i dvanaestoj pjesmi ciklusa „Vrati mi moje krpice“ i to je – sve.

Najgore je prošao Petar II Petrović Njegoš koji se na svečanoj akademiji „predstavio“ stihovima: „Klica iznikne đe joj je mjesto, tu vatra gori đe je drvo suvo. Sve se u prirodi drži svojim žarom, a čovjek svojim imenom i krsnom svijećom“. Njegošev deseterac je ovdje pretvoren u mješavinu jedanaesterca, dvanaesterca i četrnaesterca. Prva dva stiha imaju cezuru (pauzu) na petom umjesto na četvrtom slogu. Da su ovi stihovi Njegoševi, kao što nisu, mogli bi da glase samo ovako: „Klica nikne đe joj mjesto jeste, vatra gori đe je drvo suvo…“.

Scenario za Svečanu akademiju pripremao je, kako GERILA saznaje, tim Narodnog pozorišta Republike Srpske. Sporne stihove/rečenice izabrao je, kako nezvanično saznajemo, tim koji su činili mladi dramaturg Aleksandar Vasiljević i rediteljka Dajana Josipović. Direktor Narodnog pozorišta Srpske Dijana Grbić za GERILU kaže kako je koncepcija svečane akademije nastajala u izuzetno kratkom roku, pod pritiskom brzine realizacije i kasno definisanog tematskog okvira.

– Autorski pristup je bio zasnovan na umjetničkoj slobodi u izboru materijala i narativa koji se uklapaju u centralni koncept biljke, cvijeta i ognjišta kao simbola opstanka, trajanja i odluke da ostajemo ovd‌je i izdržavamo uprkos svim izazovima – kazala je Grbićeva.

Centralni motiv „Majke Republike“, prikazanog kroz autorsku poemu „Majka“, postavljen je kao idejno jezgro u tri bloka koje povezuje sve segmente programa. Tematski umjetnički program svečane akademije počeo je pjesmom „Tebi, Republiko“, laureatkinje konkursa Ministarstva prosvjete i kulture Lene Berić.

Ipak, i dalje nije jasno gdje su autori scenarija pronašli stihove i rečenice koje su pripisali velikanima srpske književnosti. Na naša pitanja u kojim se djelima nalaze ove rečenice i ovi stihovi – odgovora naprosto nema.

– Materijali u intro i vezivnim blokovima su prikupljani putem dostupnih internet baza podataka, pretragom postojećih izvora, intervjua, kritika, publicističkih tekstova i javnih govora. Riječ je o materijalima koji postoje u javnom prostoru, ali nisu nužno dijelovi kanonskih književnih ili umjetničkih d‌jela. Takođe je korišćena i građa iz autorskih tekstova pozorišnih predstava – ističe Dijana Grbić.

U skladu sa umjetničkom obradom, dodaje ona, pronađeni materijali su prilagođavani dramaturškom i scenskom konceptu, što je uobičajena praksa u savremenoj režiji i scenskoj adaptaciji. Riječ je, tvrdi Grbićeva, o autorskoj selekciji, dramaturškoj obradi i konceptualnom povezivanju postojećih izvora u jedinstvenu umjetničku cjelinu.

Na Svečanoj akademiji „citirani“ su Dobrica Ćosić, Meša Selimović, Vasko Popa, Njegoš, Branko Ćopić, Dobrica Erić, Miloš Crnjanski, Jovan Dučić, Miroslav Antić i Rajko Petrov Nogo. Toliku građu je, naravno, nemoguće provjeriti u kratkom vremenskom intervalu, ali iz tima koji je pripremao akademiju naprosto ne znaju da kažu iz kojih su djela uzete citirane misli.

– Ako je neko očekivao da će se organizatori akademije – i to još svečane – razlikovati od nalogodavaca, bojim se da ne da ne vidi dalje od nosa. I nos je upitan. Kada na ‘malom ekranu TV prijemnika’ prvi lovac Republike Srpske Minić izjavi da mu je prvi čovjek Narodne skupštine potvrdio da mu je vještačka inteligencija potvrdila, jasno je šta možemo da očekujemo – kazao je književnik Goran Vračar.

Prema nezvaničnim podacima do kojih je GERILA došla, svečana akademija se pripremala svega nekoliko dana i prostora za grešku je zaista bilo mnogo. Da stvar bude čudnija – na kraju akademije, koju je prenosio RTRS, nije potpisan ama baš niko: ni scenarista, ni reditelj, ni organizator.

– Mi nismo narod, mi smo dijagnoza koja potvrđuje da nam se može prodati bilo koja priča i da predsjednik svih predsjednika još uvijek povlači konce i drma kavez. Ili kako bi to rekla grupa Laboratorija zvuka: ‘Dodik kauboj i dalje jezdi kroz vaš grad!“ Originalni stihovi su: ‘Hilmoš kauboj po drugi put jezdi kroz vaš grad“, ali kad mogu oni da mijenjaju… – kazao je Vračar.

Književnik Mirko Vuković za GERILU kaže kako uman i čovjek koji drži do tradicionalnih vrijednosti (i tradicije, jer su se svi na toj akademiji zaklinjali u tradiciju), rekao bi da je to nemoguće, da to ne može da se radi. Može, kaže Vuković, može u društvu u kome je jedini „kodeks“: Može, jer mi se može!

– U kome bivši predsjednik može da kaže ‘nije važno kako ste glasali, već ko broji glasove’ ili ‘džaba studirate, nećete dobiti posao ako nemate člansku knjižicu’, u kome predsjednik parlamenta sa najvišeg mjesta može da kaže ‘sve ću ih pobiti, majke mi’, a potpredsjednica (žensko, dakle) sa istog mjesta opozicionarima poručuje da ima veća muda od njih, i pritom ne zna koji je glavni grad Republike u čijem parlamentu se ‘ači’, u kojem ‘vegeta’ vlasti (u sve se miješa) može da maše diplomom iz Londona, a da ne zna da bekne engleski, a frizerka sa diplomom pravnog fakulteta izdate u nedjelju, na neradni dan, na nekom ‘žnj’ fakultetu – poručuje Vuković.

Šta, pita on, takvom društvu znači još jednom se nasprdati sa najvećim srpskim pjesnikom? Već su se sprdali s njime, podsjeća Vuković, dodjeljujući „Baji Malom“ Orden Njegoša prvog reda.

– Ako slika govori više od hiljadu riječi, onda je to ova slika: srpski patrijarh govori, a iza njega se na ekranu smjenjuju lažni navodi! Može li simboličnije? Istina (Hristos) i laž (nepojamnik) na istoj sceni. Onaj pozadi se iza leđa krevelji ovom u avanscenu. I to bi bio odličan performans ako neko želi da travestira i prikrije svoje ‘zadnje namjere’, da parodira određene stvari – ističe Vuković.

Odličan performans, ali Akademija povodom Dana Republike Srpske nije nečiji performans. Bila bi to, dodaje on, i „slamčica spasa“ za organizatore: svaliti svu krivicu na „mladu rediteljku sa beogradskom adresom i dobojskim porijeklom“ i njenog kompanjona-dramaturščika. Tu verziju bi podržala i ona patrijarhova replika „kak kažetsja? Cvjetnaja revoljucija“.

– Što se samih falsifikata i kvaliteta tog teksta tiče, tu najbolje funkcioniše ona riječ Ramba Amadeusa da se ‘dijalog uvijek odvija na nivou glupljeg’. Jer kada neko sebi da za pravo da mijenja i prekraja riječi pametnijeg ili većeg od sebe, onda je taj tekst, neminovno, na nivou glupljeg. Zašto? Jer manje inteligentan Njegošu, Popi, Crnjanskom, Meši u usta meće svoje riječi. To se zove presipanje iz šupljeg u prazno – zaključio je Vuković.

Podsjećamo i na skandal koji se desio u Prijedoru prije dvije i po godine, na obilježavanju Dana sjećanja na ubijene i protjerane Srbe u zločinačkoj akciji „Oluja“. Naime, tokom govora tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika iza njega je stajala fotografija koja je nastala krajem jula 1995. godine kada je Vojska RS oslobodila Žepu. Ista greška se vidjela i prilikom govora predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Prema informaciji portala iz Federacije BiH, na fotografiji se zapravo nalazila Sabina Mujkić, Bošnjakinja iz Žepe, a ne Srpkinja iz Republike Srpske Krajine. Autor je fotograf AFP Džoel Robin. Na fotografiji se nalazi i beba Nermina Mujkić Gušo koju majka Sabina drži u naručju.

– Apsolutno potvrđujem da smo na fotografiji ja i moja majka 1995. godine tokom evakuacije iz Žepe u Sarajevo. Na toj fotografiji sam imala samo tri mjeseca. Pored mene je i moj brat, dok je drugi brat u kamionu jer je bio ranjen i stoodstotni je invalid. Sada nas prikazuju da smo u Oluji – poručila je tada Mujkić Gušo, piše Gerila.info.