„Kad ste dijete sve je veće i strašnije, u potpunosti vjerujete odraslima koji vas plaše bogom i svim drugim stvarima. Bilo je izvrsno što sam na povratku naučila stvari o prošlosti i mojoj obitelji, koje su šokantne, a ja ih nisam znala."
U novom izdanju Bukinog podcasta razgovarali smo s književnicom Magdalenom Blažević, čija je knjiga Svetkovina ušla u finale prestižne književne nagrade Fric. Blažević je iz Žepča, ali veći dio života je provela u Mostaru, o kojem se još nije usudila pisati. U svojoj književnosti se vraća u toponim djetinjstva i na njoj dobro poznatim mjestima rekonstruira živote svojih protagonistkinja polovinom dvadesetog vijeka.
Blažević nam je govorila o tome kako je uopšte došla do materijala za svoje priče, koliko ih je mučno i izazovno, ali i uzbudljivo bilo ispisivati i zašto je odabrala formu kratke priče, te postupke i vrijeme kojim se koristila.
„Neke od najboljih priča za knjigu mi je ispripovijedala moja baka. Ono što su mi ona i druge žene iz sela kazale ni najbolji pisac ne bi mogao izmisliti. Tada sam se suočila s drugim problemom, te su priče bile jako neuvjerljive na papru i morala sam naučiti kako izabrati materijal koji može postati književnost, te kako odabrati ono što može podnijeti kratka priča. Birala sam slike iz tih života koje bi funkcionirale dobro i iz kojih bi se mogla iščitati i šira slika, odnosno život tih junaka. Prvu verziju Svetkovine sam bacila.“- kaže Blažević.
Iako su junakinje njenih priča jako nesretne pod stegom patrijarhata i nerazumijevanja, i svaka koja bi se na bilo koji način suprotstavila tome ili odvažila na djelić zadovoljstva bila bi strogo kažnjena, Blažević piše s puno empatije prema njima, ali i razumijevanja prema muškarcima iz tog perioda.
„Tu je prvi problem siromaštvo. Ljudi se bore za goli život. Nema tu sreće kakvu mi zamišljamo. Bračni par s puno djece, ona ih čuva i kuha, a muž joj dođe s posla pa su svi na kraju sretni jer su zajedno. Većina muškaraca u selima sredinom dvadesetog stoljeća su se zabavljali alkoholom i čim je alkohol upleten u priču, tu dolazi do obiteljskog nasilja. Tu su i žene koje se bore s neželjenim trudnoćama jer niste mogli legalno napraviti abortus, a oni su se dešavali.“
Na pitanje kako se vraćati u toponime djetinjstva i sve to ponovo proživjeti, odgovara:
„Kad ste dijete sve je veće i strašnije, u potpunosti vjerujete odraslima koji vas plaše bogom i svim drugim stvarima. Bilo je izvrsno što sam na povratku naučila stvari o prošlosti i mojoj obitelji, koje su šokantne, a ja ih nisam znala. Odatle su nastale neke najbolje priče iz Svetkovine. Jedna je dobila i nagradu Večernjeg lista Ranko Marinković, na šta sam jako ponosna i zahvalna baki što ju je podijelila sa mnom.“
Blažević je govorila i o novom romanu koji izlazi uskoro, o tome kako je uređivati književni portal Strane.ba, koliko su društvene mreže važne za promociju savremene književnosti i na koji način ona sarađuje s urednicima, lektorima i onima koji čitanju njene rukopise, te koliko je to važno, osobito za mlade autorice i autore, jer sve dok se književni tekst ne ukoriči, na njemu postoji potencijal za rad.
(buka)
