Šapčanin u trci za "Nobela"

Prof. dr Marko Todorović po drugi put nominovan za najprestižnije svetsko priznanje uz oblasti hemije. Noću radi u svojoj hemijskoj laboratoriji u rodnom selu Trbušac, a danju u bašti i voćnjaku

Profesor dr Marko Todorović, koji je godinama radio na višim školama za hemiju i tehnologiju u Šapcu, i jedan od utemeljivača Univerziteta u Istočnom Sarajevu, potvrdio je, za "Novosti", da su njegove kolege i prijatelji iz Rusije po drugi put odlučili da ga nominuju za Nobelovu nagradu za oblast hemije. Ovog puta, kolege sa čuvenog moskovskog Univerziteta Lomonosov kandiduju ga za mehanizam koji svedoči kako nastaju biotoksini, opasna smetnja životu savremenog čoveka, s obzirom na to da jedna njihova doza sadrži čak 14 miliona toksičnih grupa, kao i za više od 300 patenata iz oblasti ekologije.

Ovaj penzionisani, ali mentalno i fizički i dalje krepki profesor, napisao je i monografiju "Biotoksini, tiho umiranje", ukazujući na njihovu opasnost, ali i na mahanizam kako oni nastaju i kako im se valja suprotstaviti, u ime zaštite zdravlja i ljudi i čitave planete.

Utvrditi mehanizam i reakcije, koji dovode do stvaranja opasnih biotoksina, nije bilo ni lako ni jednostavno. Neki uticajni profesori iz Amerike su se čudili "kako to tamo neko, u nekoj zemlji na kraju sveta dolazi do tako važnih otkrića, a ne, recimo, oni".

- Ruski profesori, zahvaljujući kojima sam dobio i najviše priznanje lomonosovog univerziteta, bili su nedavno moji gosti i pozvali su me da ponovo održim predavanje u Moskvi - priča nam profesor Todorović. - Da bi nominacija bila kompletna, potrebno je da je ja prihvatim i da je podrži Srpska akademija inovacionih nauka, na čijem sam, sada, čelu i koja će, po svemu, biti akademija u pravom smislu te reči. Pre dve godine, takođe, predložili su me profesori sa Lomonosova, ali nisam prošao, mada nisam ni gajio previše nade, jer, kako da kažem, čini mi se da tu ima i politike.

Ugledni profesor i naučnik najviše vremena provodi u rodnom selu Trbušac, smeštenom kraj puta Šabac-Obrenovac. Tu je napravio i laboratoriju u kojoj radi uglavnom noću. Danju, kao i svaki srpski domaćin, sa suprugom radi u bašti i voćnjaku. Hemiju ima u malom prstu, u čitavom kraju poznat je kao čestit i plemenit čovek, omiljen od generacija svojih učenika i studenata na obe obale Drine. U Istočnom Sarajevu predavao je na Ekonomskom, Poljoprivrednom i Tehnološkom fakultetu.

Profesor dr Marko Todorović, prvi put je nominovan za "Nobela" 2016. godine, jer je uspeo da Mendeljejev periodni sistem podeli na samo četiri dela zbog boljeg i lakšeg razumevanja". 
Primetio je da je problem metodika hemije, pa je želeo da "ovu lepu nauku bolje razumeju". Metodika hemije je, kaže, stvarala otpor, i među studentima i đacima, "koji nisu voleli ovaj predmet, iako je reč o nauci koja najviše utiče na produbljavanje svesti kod čoveka".

- Pokušao sam da na jedan savremen način transformišem Mendeljejev sistem i to mi je pošlo za rukom, pa sam, već 1998. godine, uradio prvu verziju koja se svodi na četiri grupe, i uz lako čitanje elektronske konfiguracije - objašnjava nam prof. dr Todorović. - Za razliku od Mendeljejeva, koji je za osnovu uzimao atomsku masu, ja sam uzimao elektronsku konfiguraciju elemenata ili atoma u nepobuđenom stanju i, na osnovu toga, sam ih lepo složio u četiri grupe. Kada je novi metodološki pristup prikazan u svetu, počeli su da stižu pozivi sa svih strana. Najpre sam bio gost brazilskih univerziteta, a onda i širom sveta. Brazilcima sam poklonio prvu verziju moje podele periodnog sistema, a ubrzo sam uradio drugu i sve je išlo bolje za ovu divnu nauku kakva je hemija.


HRAM NAUKE KAO ZADUŽBINA

Todorovićev san je da na svom imanju izgradi hram nauke, gde bi dolazili mladi stručnjaci iz svih oblasti i unapređivali svoja znanja.

- To će biti moja zadužbina i moja zaostavština onima koji žele da se bave naukom - kaže Todorović.

- Želim da objavim još knjiga i naučnih radova i otkrijem još nešto iz oblasti hemije, pišu Večernje novosti.