Tihomir Levajac dobitnik je Godišnje nagrade Udruženja književnika Republike Srpske za roman „Mašta, taština i ništa“. Ovu odluku donio je žiri u sastavu Danijel Dojčinović, Zoran Kostić i Mirko Vuković.

Vuković je istakao da Levajac čitaoce romanom „Mašta, taština i ništa“ provodi kroz jedan literarno zamamni autognozijski lavirint iz čijeg središta mizanscenski prigušeno dopire onirična rika mitskog polu-polu stvorenja.

– Zaziv onostranog. Zov naše raspolućenosti. Jauk naše fatumske dualnosti. Inicijalna ljubavna priča između misteriozne čitateljke i PiSca u poodmakloj dobi „kada su godine starile brže nego obično, pa se činilo da više nije vršnjak sa njima“ povod je samo da se dosegne ona „stvarnost koja je uvek negde iza“ – istakao je Vuković u obrazloženju odluke.

Ispisujući svoj roman, Tihomir Levajac je, dodao je Vuković, sa bezmalo mađioničarskom
umješnošću uspio da apstrahujući ličnosti, ambijente, događaje i situacije stvori nevjerovatno uvjerljivu, živu i opipljivu iluziju stvarnosti. To će reći da je njegov lavirint istodobno i naš, lični, lavirint, te da je on ono lično uspio da „vozdigne“ na nivo univerzalnog – kako se to, obično i prečesto, kazuje.

– Najzad, nije suvišno kazati i to da je u Levajčevu slučaju, odnosno – u slučaju njegovoga književnog stvaralaštva, očigledan jedan manifestni unutrašnji disbalans. On se u životu (rođen je 1937. godine, pa vi računajte koliko je to) „nije nadobijao“ književnih nagrada, dočim su bezmalo sva njegova djela, na drugoj strani, doživjela najmanje dva, većina tri, a roman „Jope sudanija“ čak osam izdanja. Ako će odluka ovog žirija biti jedan uteg na onom zalebdjelom tasu koji će vagu natjerati da škrine i koliko-toliko umanji taj hijatus, to će
njegovim članovima pričiniti jednu nepatvorenu intimnu, esnafsku satisfakciju – zapisao je Vuković.