Skulpture postavljene Muzeju u Starom Brodu, koji je otvoren u subotu, autorski su rad akademskog vajara Bojana Mikulića iz Banjaluke.

Skulpture su postavljene u koritu rijeke Drine, gdje su 1942. godine ustaše, pod vođstvom Jure Francetića, ubile više od 6.000 Srba.

Reakcije su brojne. Sve pozitivne. Niko ko je vidio ovaj rad nije ostao ravnodušan.

Dalo bi se reći da je ovakvo predstavljanje stradanja nešto što zaslužuje svjetsku pažnju, kako zbog samog zločina koji se dogodio, tako i zbog načina na koji ga je umjetnik predstavio.

- Investitori Miodrag Davidović i Spasoje Albijanić uputili su poziv za izradu skulptura za spomen kompleks u Starom Brodu. Na poziv sam se odazvao. Tada nisam znao o kakvom zločinu se radi. Nakon sto sam dobio posao više sam se uputio u dešavanje iz 1942. godine, nije bilo teško razviti empatiju. Uvijek razmišljam o karakteru lika koji vajam, svaka skulptura ima upečatljivu emociju na licu, strah, bol, nada, beznađe, bijes i smrt  - rekao je akademski vajar Bojan Mikulić za portal MojaBanjaluka.info.

On kaže da je vajanje bilo veoma zahtjevno zbog grimasa i anatomije koja je na većini skulptura u stavovima grča, što se najbolje vidi na šakama koje nije ništa lakše uraditi od lica.

Kako dodaje, imao je svega sedam mjeseci za izradu 30-ak skulptura, tako da je radio i po 14 časova dnevno, kako bi uspio da posao završi u dogovoreno vrijeme.

- U ateljeu Narodnog pozorista RS sam uradio sve ove skulpture i posebno bih se zahvalio upravi pozorišta na podršci – kaže on i dodaje da je veličanstven posao uradila Livnica “Janković” iz Smederava sa svojim vrijednim radnicima, koji isto tako nisu imali radno vrijeme u tom periodu.

- Ekipa Gorske službe spašavanja iz Foče je u hladnoj Drini postavljala ove izuzetno teške skulpture. Zaista treba pomenuti sve te vrijedne ljude koje je više vodio entuzijazam, nego bilo šta drugo. Ovakvi monumenti odavno nisu viđeni na ovim prostorima. Usljed nedostatka kvalifikovane radne snage, imali smo veliku sreću da se formira izuzetno sposobna ekipa u kojoj niko nije zakazao – maglašava Mikulić.

Zločin o kojem se dugo ćutalo

Stradanje 6.150 Srba Sarajevsko-romanijske regije i Podrinja, marta 42. na obalama Drine, dvostruki je zločin, jer je njihova sudbina decenijama prećutkivana.

Krvavi dan, 22. mart 1942. godine, pravoslavni praznik Mladenci. Zbjegovi srpskog naroda i nejači na obalama nepremostive Drine, u raljama mržnje i monstruoznog ustaškog zločina.

Samo se vladika Nikolaj Velimirović usudio da ih oplače, ali je i poema “Đerdan od merdžana” bio zabranjeni krik.

Do prije 12 godina, kada je počela gradnja spomen – kompleksa u Starom Brodu, tek je poneko načuo jezivu priču o starodrinskom stratištu…

Mitropolit dabrobosanski Hrizostom istakao je da se o stradanju srpskog naroda na rijeci Drini u Starom Brodu ćutalo 77 godina i da će ove godine biti pokrenuta procedura kanonizacije da bi bili proglašeni svetim mučenicima.

– O njima se nije smjelo javno govoriti. Danas smo sabrani u ime nevinih naših stradalnika i velikomučenika. Ovdje pored nas, u dubinama ove hladne Drine leži groblje nevinih. Leže naši preci – rekao je mitropolit na otvaranju, prenosi RTRS.

Drina žubori, al ne govori, jer kada bi progovorila dušama 6.150 starobrodskih novomučenika jezivo bi bilo slušati o krvavim ranama, zastidio bi se ljudski rod monstruoznosti ustaških dželata.

Bježeći od kame i mučenja, više od tri stotine djevojaka izabralo je hladne talase Drine da u neizbježnu smrt ne bi otišle obeščašćene.

Prota Dragan Vukotić, začetnik ideje o izgradnji spomen kompleksa “Stari Brod”, kaže da mu nije jasno što se ćutalo ali navodi da mu je i drago što se tako dugo čekalo na ovaj muzej, jer da su nekadašnje vlasti to obilježile vjerovatno bi to bila spomen-ploča sa petokrakom, na kojoj bi bilo napisano da su to žrtve fašističkog, a ne ustaškog zločina.

– Dosta smo učili o lažnim istinama, lažnoj istoriji, lažnim herojima. Evo, danas, stojimo pred našim herojima, to su ove skulputre – istakao je sveštenik Vukotić na otvaranju.

Najzaslužniji za čuvanje sjećanja na žrtve Starog Broda i Miloševića su sveštenik Dragan Vukotić, ktitori muzeja Spasoja Albijanić i Miodrag Davidović, te arhiteka Novica Motika, prema čijem projektu je Muzej urađen.

Dijana Macura - Lipovčić