Mara Mihailović šije narodne nošnje, veze peškire i maramice i prisjeća se boljih godina

Mara Mihailović među rijetkim krojačicama na području Gradiške, Srpca i Laktaša ručno veze peškire i maramice za svadbe, šije dječije narodne nošnje, torbe i druge predmete. Svoje radove Mara izlaže na pijacama i raznim manifestacijama i redovno izaziva ushićenje kod prolaznika. Ali, kupaca je sve manje.

Na bogato uređenom štandu, u uglu „Zelene pijace“ u Gradišci, Mara je izložila svoje ručne radove i iščekuje kupce.

„Naiđu, zastanu, pogledaju, razmijenimo po koju riječ. Malo ko se odluči na kupovinu. Sve je manje i ljudi, mladi se sve rijeđe žene i udaju, manje se i djece rađa.Odoše mladi u inostranstvo. A imam baš za njih, dječije nošnje u kompletu od 10 do 30 maraka, ili peškire za svadbe od šest do osam maraka po komadu. Šivenje je naša kućna tradicija, od igle i konca živjeli su prvo moja prabaka, pa baka, majka i sada ja. Nekada sam šila i muška odijela i imala mušterije od Banja Luke do Srpca“, sjetno govori Mara Mihailović.

Mara kazuje da ima zalihe materijala za šivenje za još nekoliko godina. Nabavila ih je prije nekoliko godina u Lončarima, a naslijedila je i veću količinu od pokojne sestre, koja je isto bila krojačica i šila je najbolje vjenčanice.

Veći dio života nosila je pogrešno prezime

Mara je rodom iz srbačkog sela Kukulje. Do prije tri godine prezivala se Mihajlović, a onda su u Cipsu pronašli da je ipak Mihailović.

„Zaključili smo da je pogriješio moj djed koji me je upisivao nakon rođenja. Umjesto Mihailović naveo je Mihajlović, a mome ocu upisali su ime Borislav umjesto Boris. Najvjerovatnije su i djed i tadašnji matičar  popili koju više i pogriješili. Nekada je u Kukuljama bilo 19 kuća Mihailovića, danas jedva održavamo to prezime“, priča Mara.

Mara Mihailović kaže da sada šije isključivo iz ljubavi i poštovanja prema ovome zanatu. On ju je othranio, šijući je podigla i dvoje djece. Živjela je u nekoliko država, u Srbiji, Sloveniji i Njemačkoj. Sada je tu, u Gradišci.

„Sve je nekako utihnulo, nema dječije graje, svako se nekako povukao u sebe. Ova korona je potisnula i veselja i svadbe, manje se i djece rađa, rijeđa su i krštenja. Više ja sašijem dječijih nošnji, nego što se rodi bebi. To nije dobro, moramo se okrenuti životu, djeci i poslu“, rekla je Mara Mihailović, penzionisana krojačica, koja je načela osmu životnu deceniju, a i dalje je krasi optimizam koji nedostaje mnogo mlađim generacijama od nje.

B. Grgić