Ljubav se ne moli ... Nikad!

"Jedna od najlepših stvari u životu je pronaći nekoga ko vas može razumijeti, bez potrebe da dajete mnoga objašnjenja." ​- Kahlil Gibran

Ne molite za ljubav one koji ne mogu naći vrijeme za vas, one koji misle samo na sebe.

Ko vas čini nevidljivima i beznačajnima svojom ravnodušnošću, ne zaslužuje vas. Zaslužujete nekoga ko je prisutan, ne samo na riječima već i na dijelu ... nekoga ko vas čini važnim!

Ljubav je prirodna i spontana razmjena: izrazite i dajte nešto od sebe, bez pokušaja da se činite drugačijim od onoga što jeste i bez da previše očekujete od sebe. Jednostavno budite ono što jeste, koliko god slobodni i prirodni možete biti.

Niko nema obavezu da vas bira i da vas cijeni ali podjednako niko nema pravo da vas ne poštuje. A poštovanje koje imate prema sebi biće isto poštovanje koje zahtjevate od drugih.

Zaslužujete nekoga ko ne gubi vrijeme u „ćaskanju“, već dijeluje. Ne zaslužujete nekoga ko vas traži samo kad mu trebate, već osobu koja vam stoji uz bok kada želite i osjećate potrebu, a ne samo kada je vođena iz ličnog interesa. Zaslužujete nekoga ko vas, bez očekivanja, nosi u sebi, čini da se osjećate važnim.

Osoba koju zaslužujete je ona koja se, slobodom izbora, približava vama, cijeni vas i posvećuje vam vrijeme i misli.

Ne nedostaje vremena, već interesovanja, jer kada osoba stvarno želi, kada se osoba brine o vama, ona stvara prostor i vrijeme za vas u svom životu.

Nade i očekivanja su često osnova emocionalnih neuspjeha i prema tome shvatanja stavova drugih kao nedostatka interesa.

Kada se čini da je ono što drugi rade ili kažu obmana, osjećamo mnogo boli; emocionalnu bol koji djeluje na isti način kao i fizička bol.

​Stoga je od suštinske važnosti da naučimo prepoznati psihološku nevolju i dodijelimo joj pravu važnost: baš kao što ne bismo zanemarili jaku glavobolju ili bol u stomaku, ne bi trebalo zanemariti ni emocionalnu bol; ne možemo dozvoliti da se vrijeme pobrine za to, moramo raditi na tome i naučiti da slušamo kako bismo izvukli prave lekcije; ako bi smo znali da je nešto što smo gutali uzrok bolova u stomaku, naučili bismo iz iskustva, slično bismo morali da naučimo i od emocionalne boli.

Veoma je važno raditi na sebi, jer u društvenom položaju imamo pogrešno uvjerenje da je psihološka nevolja simptom slabosti i da će jednostavno vrijeme izliječiti sve rane ... "kao da je magija".

Dajte svoj maksimum, posvetite vrijeme ljudima koji su to zaslužili i učinite da se osjećate dobro. Ne molite za pažnju, prijateljstvo ili ljubav. Ko vas voli, ko vas cijeni zbog onoga što jeste, biće uvijek uz vas i pokazaće vam njegovu naklonost tokom vremena.

Iz ovog razloga, ako se suočite sa situacijom emocionalne nepravde, zapamtite: nemojte zvati one koji ne odgovaraju na vaše telefonske pozive; ne tražite one kojima izgleda ne nedostajete; ne čekajte one koji vas ne cijene i prestanite moliti za ljubav!

Ljubav se mora pokazati i osjetiti, ali nikad moliti. Vaša naklonost mora biti rezervisana za one koji vas vole i razumeju, a da vam pritom nikada ne sude.

Volite i cijenite seve zbog svega što jeste, a ne zbog sklike o vama koju stvara neko ko vas ne zaslužuje. Morate poštovati sebe i voljeti sebe i zapamtiti da ako vas neko zanemaruje ili ne voli, to ne znači da vas neko drugi ne može voljeti zbog onoga ko ste vi ... dajte sve od sebe da se okružite ljudima koji vas žele u životu, koji vam daju pravu vrijednost. Vaša vrijednost postoji i morate je prepoznati i izraziti ne očekujući ništa zauzvrat.

"Birajte ljubav", izaberite dijalog sa sobom, sa vašim unutrašnjim svijetom i sa drugima. Jer odlučiti se živjeti sa ljubavlju znači odlučiti se suočiti sa vlastitim duhovima, vlastitim iskustvima i sopstvenom idejom ljubavi, osjećati želju za borbom protiv tih strahova isklesanih u nama toliko dugo da mislimo da ih više ne možemo promjeniti.

"Biranje ljubavi" je potraga za sobom, briga o sebi i unutrašnjim ranama, pokušaj razumjevanja nečijeg unutrašnjeg ja. Samo tako možete prihvatiti sebe i naučiti da volite i poštujete sebe.

Ljubav se ne smije zahtjevati

"Birati ljubav" znači prestati moliti za pažnju, živijeti ne osjećajući je neophodnom i bez patnje zbog njenog odsustva, već skrenuti pogled prema mjestu gdje ljubav cvijeta i hrani se slobodno.

Ljubav živi u vazduhu, a ako je ne odbacujete zatvaranjem i zaštitom od sopstvenog straha od ljubavi, ako pomažete sebi da uspostavite kontakt sa prirodnim dijelom sebe, ako cijenite sebe i prepoznajete i postajete svesni da zaslužujete mnogo više ... da zaslužujete ljubav, tada nećete udahnuti samo zagađeni vazduh, već i svu ljubav kojom je prožet.

Morate naučiti da se pustite, a ne da se suzdržavate; morate da gradite, a ne da uništavate, ali da biste izgradili nešto što stoji samostalno, morate znati šta pravite i zašto. Da bi se to postiglo potrebno je naučiti prepoznati, priznati, tumačiti i prihvatati sopstvena osjećanja.

Ono što sprečava kontakt sa najdubljim osjećajima je uvijek jedan: strah. Strah blokira dah, blokira protok energije.

Strah je varljiva emocija, sposoban je da zamrzne osjećanja i utiče na misli. Strah vas zbunjuje, zato je veoma važno da ga prepoznate i porazite, a jedini način na koji ga mozemo pobjediti je da se sa njim suočimo. Dok se ne suočite sa strahom, činiće vam se kao nepobjedivo čudovište, koje se čini skriveno u različitim oblicima, ali ako naučite da se sa njim suočite, možete otkriti da ste jači i da je ljubav jača.

​ Vanessa Tartaglia

Tagovi: