Stečajni upravnik Lazo Đurđević, sa izvršnim rješenjem Okružnog suda u Doboju, našao se pred tridesetak radnika “Unisa”, koji su imali taman toliko novca da skuckaju za gorivo i  kartu, da bi se u zanijemelim halama tog nekadašnjeg giganta iz prve ruke upoznali sa njegovim i svojim odbrojanim danima.

Većina njih, kako priznaju, bukvalno nemaju dovoljno ni za hljeb, jer su godinama, bez osiguranja i plata, na ulici i prosijačkom štapu.

Tačnije, bez čak 41 plate i više od osam godina radnog staža.

Čemerna im je zajednička sudbina da u fabrici, nekadašnjoj BiH izvoznoj uzdanici, odavno sa premašenim dugom od vrtoglavih pola milijarde maraka, više nisu ni na brojnom stanju. Poziv su dobili da podignu radne knjižice i upoznaju se sa stečajnom procedurom.

- Njih oko 30, koji su se od ukupno 114 zaposlenih sa spiska kada je otvoren stečajni postupak, odazvalo se na poziv. Zvanično sam ih upoznao da je otvoren stečaj, kao i sa njegovom procedurom. Upoznati su da su odjavljeni i da im je prestao radni odnos, sa preporukom da se u roku od mjesec dana prijave na biro za zapošljavanje, kao bi ostvarili prava putem socijalnog programa. Riječi je bilo i o ostvarivanju ostalih potraživanja - kaže za portal MojaDerventa.info stečajni upravnik Đurđević.

Apsurdnost sumorne stvarnosti i ovog proizvodnog preduzeća na izdisaju u Republici Srpskoj, ogleda se u radovanju ojađenih da im isto tako očerupana firma padne u stečaj. Još veća je radost, ne krije predsjednica sindikata fabrike Radosava Milaković, da su radnici, napokon, vidjeli leđa sada već bivšem rukovodstvu i vlasnicima.

Samo naizgled je, kaže, apsurdno radovanje radnika da im fabrika padne u stečaj, jer im je to, u višegodišnjem očaju, kakva-takva slamka spasa.

- Stečaj nam je jedina uzdanica da, ako bude sreće, dobijemo neku od svojih, zaključno sa novembrom, 41 neisplaćenu platu, da nam se poveže više od osam godina nepovezanog staža - pojašnjava naša sagovornica.

Milakovićeva ističe da se mnogi radnici nisu ni mogli odazvati pozivu stečajnog, jer su odavno na prosjačkom štapu i u borbi za kakvu crkavicu.  Pogotovo oni sa sela i iz okolnih opština nisu imali dovoljno ni za gorivo ni voznu kartu. Pristigli su mahom pješaci i oni iz blizine.

- Ni u najvećem košmaru nismo mogli sanjati da ćemo se obradovati dolasku stečajnog upravnika. Još veća je radost da smo, napokon, vidjeli leđa sada već bivšim rukovodstvu, sa direktorom Dušanom Živkovićem i Goranom Tomićem, većinskim vlasnikom. Baš kao i ranije rukovodstvo, sa bivšim generalnim direktorom Miletom Grujevskim, koji se pod teretom pronevjere 3,5 miliona KM, sklonio u Makedoniju, i te bezdušne gulokože su nas zavile u crno. Teško oštetile i nas i naše porodice, Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu - pojašnjava nesvakidašnju radničku sreću u nesreći Milakovićeva, koja sada, kao član komisije, popisuje preostalu imovinu.

Opljačkani, do gole kože očerupani i sada na ulici radnici “Unisa”, poručuju da kao svojevrsni vid satifakcije očekuju da pravdi budu privedeni ne samo dva njihova rukovodstva nego svi oni koji su, isisavanjem desetina, pa i stotina miliona maraka, sahranili, valjda, mislilo se neuništivu privrednu perjanicu.

Nakon opsežene policijske istrage, mnogobrojnih radničkih buntova i prijava, uz muk i sjedenje skrštenih ruku istražnih i kontrolnih institucija, kako je objelodanio naš portal, u dobojskom tužilaštvu otvoren je predmet “Unis”. Pitanje je za ovu državu do kada će da se “krčka”, prema dobro upućenima, jedna od najvećih i najbeskrpuloznijih pljački u njenoj istoriji.

Prioritet penzioneri bez penzija

Tane Peulić, predsjendik Sindikata metalske industrije i rudarstva Republike Srpske, kaže za naš portal, da će se u stečajnom procesu “Unisa” založiti za maksimalno učešće radnika i sindikata.

- Prvi korak radnika je da se prijave na biro za nezaposlene, kako bi uz pomoć Vlade Republike Srpske bili podvrgnuti program socijalnog zbrinjavanja. Prioriteni ciljevi su nam povezivanje radnog staža i da oni koji su stekli uslove budu penzionisani. Potom slijede ostala potraživanja - najavljuje Peulić.

Popisuju preostalu imovinu

Sablasnu tišinu u nijemim halama “Unisa” jedino “remete” čuvari na kapijama, dva administrativna radnika, i deset članova komisije. Pod budnim okom stečajnog upravnika, popisuju šta je preostalo od imovine nekadašnjeg giganta na samrtničkoj postelji. Tek nakon toga će se izvagati čemu mogu da se nadaju povjerioci, a čemu radnici.

Ninko ĐURIĆ