Statistika govori da nosioci poljoprivrednih gazdinstava imaju u prosjeku 61 godinu, a kako sada stoje stvari, seoski domaćini iz godine u godinu biće sve stariji. Mlađi se još uvijek nerado odlučuju za život na selu, posebno za ženidbu, što ne vodi na dobro, reći će mnogi.

Dvadesetdvogodišnji Darko Plavšić iz Samaila kod Kraljeva, za razliku od mnogih generacijskih drugova, ali i onih puno starijih, od malih nogu je sanjao drugačije snove praveći planove za ostanak na svojoj djedovini i očevini.

Vrijedni samailski domaćin sa suprugom Draganom u porodičnom domaćinstvu gaji 46 muznih krava, teladi i junadi i obrađuje oko 20 hektara plodne moravske zemlje. Usput kuje planove za budućnost.

Svoj na svome

- Oduvijek sam sanjao da živim na selu i budem "svoj na svome", kako to moji stariji mještani kažu, znajući, pri tom, da sam jedan od rijetkih koji selo hvali i u selu živi. Mlad sam se oženio, imam divnu suprugu, koju da sam preko svijeta tražio, ne bih bolju našao. Lijepo se slažemo i sve svoje planove vezujemo za naša Samaila. Daće bog da kuću i djecom napunimo - priča Darko.

Supruga Dragana takođe voli selo. Tvrdi da na selu može lijepo da se živi ako si vrijedan i uporan, a ovaj mladi bračni par to zaista jeste.

- Mi smo najveća podrška jedno drugom, pravimo zajedničke planove, pomažemo se i hrabrimo. Imamo iste želje i ciljeve i što se tiče porodice, a i cijelog našeg domaćinstva. Ljubav, povjerenje i razumijevanje koje gajimo od našeg prvog susreta su najveći motiv da istrajemo u našim namjerama i željama - kazuje Dragana.

Vrijedan do mila Boga

Čim je završio Srednju poljoprivrednu školu u Kraljevu Darko je napunio štalu stokom. Nije želio na fakultet, već odmah na njivu i štalu.

- Vrijedan je do mila Boga, nije što je moj. Htio je trideset krava u štali, pa četrdeset, sad mu je želja da ih ima pedeset. Trenutno predaje svakog dana oko 350 litara mlijeka i veli da želi više. Podržavamo ga u tome i pomagaćemo ga koliko možemo. Zaslužuje - kaže ponosna baba Slobodanka.

U težim poslovima na njivi, livadi, u štali, Darku najviše pomaže deda Dragoslav. Punog srca ističe da je unuk bolji od njega, što mu je i bila davnašnja želja.

Ko da ga ne voli, kad je takav

- Ko da ga ne voli i ne poštuje kad je takav, pun volje da napreduje i stvara. Zato sam mu s velikom radošću prepustio domaćinstvo da on njime gazduje kako misli da je najbolje. Ne pije, ne puši, ne dangubi po kafanama, ali voli društvo i vole ga i stariji i mlađi. Imamo i ovu divnu snajkicu, bog je video i Darka i našu kuću, samo da nam je živa i zdrava i podari nam punu kuću unučadi - zadovoljno govori deda Dragoslav.

Kod Plavšića red se zna, kao kod pravih srpskih domaćina. Svi dogovori tri generacije obično se postižu uveče za trpezom za kojom su svi, a sljedećeg jutra poslije zajedničke kafe svako ide na svoj posao. Tako kuća i napreduje.

Telegraf.rs / RINA